Srđan Šubarić, jedan od najboljih studenata Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Građevinarstvo nosi sa sobom izazove i stvaranje velikih djela 

Ciljevi, kako profesionalni, tako i lični, njegova su pokretačka snaga. Uživa u svakom koraku napretka i izazova koji ga vodi ka rastu. Svaki uspjeh, ma koliko mali bio, podsjeća ga na to koliko je važno da vjeruje u sebe i svoje sposobnosti. Dvadesetrogodišnji Srđan Šubarić, diplomirani inženjer građevine, jedan od najboljih studenata Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, za ponos je grada u kojem je rođen i primjer mladim ljudima kako se upornošću, radom i vjerom u sebe postižu zacrtani ciljeve.

Na Srđanov izbor fakulteta niko nije uticao, i zato daje savjet mladima da isključivo sami, uz malo usmjeravanja odraslih, sebi pronađu profesiju kojom bi željeli da se bave.

-Od malih nogu provodim vrijeme uz oca i njegov rad, pa sam tako zavolio tu oblast inženjerstva. Moj talenat za prirodne nauke dijelom je naslijeđen od roditelja koji su inženjeri, ali uspjeh na tom polju dugujem i sjajnim gimnazijskim profesorima matematike i fizike, zahvaljujući čemu sam se opredijelio da upišem Građevinski fakultet u Beogradu. Tek kada sam otišao na studije, shvatio sam da je porodica najvažnija u životu. Zahvalan sam svojim roditeljima, ocu Draganu, majci Vesni, bratu Ognjenu, kao i široj porodici na podršci tokom studiranja – ističe Srđan.

Po njegovim riječima Građevinski fakultet zahtijeva svakodnevno učenje, ispunjavanje obaveza, dok je organizacija rada najbitnija. 

-Beograd daje sjajan studentski život, ali naravno na prvom mjestu bilo je učenje i obaveze fakulteta. Građevinski fakultet jeste težak, ispunio je moja očekivanja, ali zahtijeva dosta redovnog rada uz organizovanu praksu na raznim velikim gradilištima Beograda. Uspjeh na studijama svakako je bio rezultat ozbiljnog rada ali i podrške moje porodice. Fakultet sam odabrao nošen mišlju da je građevinarstvo jedan od stubova privrednog razvoja. To nosi sa sobom izazove, nešto što ispunjava mladog čovjeka i daje mogućnost da u profesiji napravi velika djela. Moje mlade kolege i ja očekujemo da ćemo imati priliku da naučimo još puno toga kroz  praksu i da bez sputavanja doprinesemo razvoju zajednice, gdje god da budemo. Voljeli bi svakako da to postignemo u svojoj zemlji – naglašava Srđan.

Zahvaljujući blagovremenom završetku obaveza u junskim rokovima, Srđan je imao vremena ljeti da posjeti znamenita mjesta u Italiji, Egiptu, Češkoj, Mađarskoj…

Voli Srđan da dođe i u svoj rodni grad.

– Pljevlja su mjesto gdje su moji korijeni, i svaki dolazak podsjeća me na to koliko su mi važni moji počeci i sve ono što me oblikovalo. Jedan od najlepših aspekata Pljevalja je njegova multietnička i multikulturna dimenzija. Grad je spoj različitih narodnosti, tradicija i kultura, i to stvara posebnu harmoniju i bogatstvo. Djetinjstvo i ranu mladost, vrijeme provedeno u Pljevljima pamtim po lijepim uspomenama, dragim ljudima, rodbini punoj pažnje, srdačnosti građana ovoga grada u svakoj prilici. To je ono što me veže da se se uvijek sa radošću vraćam ovdje. Moju generaciju iz školskih klupa posebno ističem zbog iskrenog, drugarskog odnosa, u svakoj prilici, koji i danas traje. Sve nas vezuju iste vrijednosti, bez obzira ko je kakvog socijalnog statusa, opredjeljenja ili nivoa obazovanja. Mi, koji smo krenuli na studije, iako iz male sredine, ponijeli smo zavidno znanje iz naših škola. Posvećenost profesora da nas pripreme za studije bila je ključna za naše uspjehe na fakultetima. Zbog toga su neki među najboljima na različitim fakultetima gdje god da studiraju – priča Srđan.

U Gimnaziji “Tanasije Pejatović” omiljeni Srđanovi predmeti bili su matematika i fizika. Bavio se i raznim sportovima, ali izdvaja skijanje kao omiljeni sport od pete godine. Tokom odrastanja Srđan se bavio i atletikom, fudbalom i rekreativnim boksom. Upitan za dalje planove, Srđan kaže da želi da nastavi stručno usavršavanje i akademsko obrazovanje na univerzitetu u inostranstvu. 

S.Z.