S koljena na koljeno – sportska porodica Manojlović

Pljevlja po svojoj strukturi i površini jesu mali grad ali to je grad koji je pun ambicioznih, uspješnih ljudi koji su krenuli od nule a postali ugledni i stručni ljudi koji svakodnevno doprinose razvoju cjeokupnog društva, usavršavaju se i stalno traže nove izazove. Iako krenu od početka, odu u novu sredinu, u jaku konkurenciju, Pljevljaci se izbore i postanu vrlo prepoznatljivi i stručni u svojoj oblasti. U ovom tekstu govorićemo o životu i uspjesima mladog Pljevljaka Nina Manojlovića koji iz rodnog grada odlazi u Srbiju i tamo gradi svoj poslovni i porodični život.

„Nekada i sad„

Od samih početaka modernog, organizovanog sporta, žene su se borile za ravnopravnost, od jednakih plata među muškim i ženskim sportistima do osnovnog prava da se takmiče. Danas je sport aktuelan i među ženskom populacijom iako je to nekada bila neobična pojava. Veliki broj žena danas se bavi profesionalno sportom i žene danas imaju udjela u svim sportovima. I danas postoje predrasude da žene nijesu za neke sportove ali to je sve samo priča prema rezulatima koji se postižu na sportskim terenima. Nekada, u prošlom vijeku, shvatanja su bila drugačija i žene su uglavnom imale druge hobije a sport je za njih bio nepoznata stvar. Međutim, ima onih koji su slijedili svoje snove i njesu stali dok nijesu ostvarili zacrtano.

Mervana Manojlović je na početku svoje karijere bila jedna od rijekih professorica fizičkog vaspitanja u Pljevljima. Žene su uglavnom tada birale učiteljska zanimanja i za njih je fizičko vaspitanje bila nepoznata tema. Međutim, Mervana se uspješno bavila sportom još u djetinjstvu, za vrijeme nekadašnje Jugoslavije, i donosila medalje iz gimnastike. Nakon toga odlučila se da upiše fakultet i prije 50 godina postala jedna od rijethih profesorica fizičkog vaspitanja. Počela je da radi u Gimnaziji „Tanasije Pejatović'“ i da svoju ljubav prema toj oblasti širi među učenicima i podstiče druge žene da odaberu taj fakultet. Danas je taj fakultet vrlo popularan među ženskom populacijom pa se žene osim profesorskog zanimanja opredjeljuju za sportsko novinarstvo, sportske trenere, sportske sudije. Mervana je bila jedna od omiljenih profesorica u pljevaljskoj gimnaziji i na put je izvela mnoge generacije a nakon toga je otišla u penziju ali je tradiciju nastavio njen sin ali ne u Pljevljima već u Beogradu.

„S koljena na koljeno„

Odrastanje u porodici, pored majke koja je bila uspješna sportistkinja i profesorica u pljevaljskoj gimnaziji podstaklo je njenog sina da krene istim putem. Već od djetinjstva počeo je da se bavi sportom, treninzi i razne fizičke aktivnosti u djetinjstvu bili su osnova za sve što dolazi nakon toga. Nino Manojlović nakon završene srednje škole u Pljeviljima krenuo je svoj put. Iako se kako kaže podrazumjevalo da će nastaviti tradiciju po uzoru na majku ipak nije znao čime će se na kraju baviti jer je oblast sporta raznolika i pruža razne mogućnosti. Nino se odlučio da ode iz rodnog grada i upiše Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Novom Sadu koje uspješno završava i postaje još jedan profesor fizičkog vaspitanja u porodici Manojlović.

Međutim, to je bio samo početak. Odmah nakon toga odlučio se da „nadmaši“ svog glavnog učitelja i uzora, majku, i nastavlja sa usavršavanjem. Završava master studije na matičnom fakultetu 2014. godine a defektološko usavršavanje na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu završava 2021. godine. Ni to nije bilo dovoljno pa je nastavio sa izazovima i stekao najviše zvanje. Doktorske studije završava na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Istočnom Sarajevu, na kojem je 2024. godine odbranio doktorsku disertaciju na temu „Uticaj nastave fizičkog vaspitanja na razvoj motoričkih sposobnosti i poboljšanje zdravstvenog stanja kod osoba sa smetnjama u razvoju“.

„Od školice sporta do docenta na Fakultetu„

Pored uspješnog obrazovanja u koje je ulagao i radio intenzivno Nino ima bogatu poslovnu karijeru. Nakon završenih osnovnih studija 2010. godine, osniva „Sportsko rekreativno udruženje za djecu i omladinu sa posebnim potrebama „DELFIN“. To je bila važna odluka u njegovoj karijeri koju je kasnije razvijao. Nekoliko godina nakon toga osniva „Srpski savez za rekreativni sport osoba sa invaliditetom“, koji trenutno broji 12 članova a od 2017. godine član je „Sportskog saveza Srbije“. Iako se odlučio da će fokus njegove karijere biti na radu sa djecom sa smetnjama u razvoju Nino karijeru gradi i kao nastavnik fizičkog vaspitanja. Od 2014. godine radi kao nastavnik u specijalnoj srednjoj školi „Srednja zanatska škola“ u Beogradu, a nakon deset godina rada postaje direktor te škole. Osim u školi Nino je na Fakultetu za sport – univerziteta “Union – Nikola Tesla” asistent na predmetu Adaptivno fizičko vežbanje. Trenutno se nalazi u procesu izbora u zvanje docenta.

Osim svega navedog Nino niže uspjehe i u drugim sportskim oblastima. Bio je koordinator na projektima Gradske uprave za sport i omladinu grada Novog Sada i Pokrajinskog sekretarijata za sport. Imao je priliku da bude mentor praktične nastave u oblasti Adaptiranog fizičkog vaspitanja studentima završne godine osnovnih studija Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja iz Novog Sad. Organizator i koordinator je brojnih manifestacija od značaja za sport i socijalnu zaštitu grada Beograda i Novog Sada. Predavač je na stručnim skupovima i autor je velikog broja radova objavljenih na nacionalnim i međunarodnim skupovima i časopisima. Od strane Centra za socijalni rad Pljevlja Nino je 20 godina bio angažovan za instruktora plivanja, tokom kojeg je više stotina djece naučio da plivaju tokom odmarališta na Rafailovićima, koje Centar za socijalni rad organizuje decenijama.

„Porodica najveći uspjeh„

Pored svega što je ostvario na polju obrazovanja i poslovne karijere, njegov najveći uspjeh je porodica. Sa suprugom Jelenom je od 2013. godine a ostvario se i u ulozi roditelja. Njihov sin Ignjat već u osnovnoj školi ostvaruje značajne rezultate na sportskim takmičenjima, pa će porodica Manojlović vjerovatno imati još profesora fizičkog vaspitanja. Iako je već dugo godina u Srbiji Nino kaže da voli rodni grad i da je u njemu i od svoje porodice naučio i stekao najvažnije osobine koje su mu pomogle da se snađe, stekne mnoga prijateljstva i postigne velike uspjehe na svim poljima. Nino i dalje ima velike ambicije a kako kaže razmislja kako svoja znanje i iskustvo iz Srbije da prenese u Pljevlja i pomogne djeci sa smetnjama u razvoju u rodnom gradu. Ove godine plan je da formira organizaciju koja će se baviti svim pitanjima koja su od značaja za osobe sa smetnjama u razvoju u okviru kojeg će biti akreditovani seminari pa će se ta oblast širiti i pomoći djeci sa smetnjama u razvoju da napreduju i da imaju uslove za rad i razvoj.

Da su Pljevlja znala da cijene i čuvaju mlade i uspješne ljude koji bi svaki dan radili za bolje sjutra, danas taj grad ne bi bio pred gašenjem, ulice ne bi bile puste a mladi ne bi samo dolazili samo u posjete kod roditelja već bi rasli sa njima i mi bi bili mali grad uspješnih ljudi.

Naš portal prepoznaje kvalitete i uspjehe mladih ljudi koji su se ostvarili na svim poljima i koji svakodnevno rade na svom usavršavanju i doprinose razvoju društva. Želimo da se kroz ove priče čuje za njih i da Pljevljaci ne zaborave da iz ovog malog sjevernog grada imamo ljude u regionu ali i u različitim dijelovima svijeta.

L.K.