Privilegovana što sarađuje sa onima koji pomažu drugima

Bjelopoljka Nađa Bošković, specijalista transfuzione medicine – dvoipogodišnje iskustvo u Pljevljima

Odabrala je posao iz ljubavi, koji radi uz osmijeh, sa mnogo volje, entuzijazma i empatije. Rođena je u Bijelom Polju, živjela u Beogradu, Podgorici, a za samo dvije i po godine boravka i rada u Pljevljima postala je “naša doktorka”, kako je sugrađani zovu. Specijalista transfuzione medicine, Nađa Bošković, za kratko vrijeme u Pljevljima, postala je omiljena doktorka zbog svoje pristupačnosti prema svima, kako prema pacijentima, tako i kolegama, ljubaznosti, svesrdnog rada i zalaganja na poslu… Njeno radno vrijeme je 24 sata, a dostupna je u svako doba, i svi koji sarađuju sa dr Nađom, znaju koliko je odgovorna i požrtvovana, brižna i pouzdana.

U Bijelom Polju je završila osnovnu i srednju školu. Bila je đak generacije, u osnovnoj kao i u srednjoj školi.

-Tokom osnovne škole takmičila sam se iz fizike i hemije, osvajala nagrade na državnim takmičenjima, pa se otuda rodila želja da se bavim fizičkom hemijom. U drugom razredu srednje škole, sa promjenom profesora fizike, počinje priča o medicini, i već na kraju te školske godine odlučujem šta ću da studiram i započinjem pripremu prijemnog ispita. Tokom osnovne i srednje škole trenirala sam košarku, što posebno ističem zbog takmičarskog duha, koji sam i do danas zadržala – priča Nađa kroz osmijeh i dodaje da se nerijetko i na poslu mora ponašati kao kapiten tima i povući Službu kao lokomotiva.

Naglašava da potiče iz radničke porodice i da ima još dvije sestre.Porodica joj je oduvijek glavni stub podrške, pa i danas dok živi u Pljevljima. To što ne postoji saobraćajna komunikacija sa Bijelim Poljem, prilično je pogađa, jer nije vozač.

Medicinski fakultet je studirala i završila u Beogradu, nakon čega se vratila u svoj rodni grad, gdje je radila kao izabrani doktor za odrasle.Uz rad u Domu zdravlja Nađa je volontirala na Internom odjeljenju bjelopoljske bolnice, gdje se tokom jednog dežurstva susrela sa značajem transfuzijske medicine (kojom se tokom studija studenti malo bave) i poželjela da se bavi tom granom medicine.

-Međutim, u organizacionim jedinicama Zavoda za transfuziju krvi može biti samo jedan transfuziolog. Rečeno mi je da dokotorka iz OJ Pljevlja prva odlazi u penziju i tako sam postala vaš sugrađanin.Specijalizaciju sam započela sredinom 2019. godine, i ona je uključivala boravak u Podgorici i Beogradu prije konačnog preseljenja u Pljevlja.Koliko volim svoj posao mogla bih danima da pričam, ali kao najsvetliju tačku mog zanimanja navešću davaoce krvi, jer smatram da su najkvalitetniji dio našeg društva i da imam privilegiju što sarađujem sa onima koji daju dio sebe, da bi pomogli drugima – ističe Nađa. Kako kaže, krv je lijek koji ne može proizvesti nijedna fabrika, jedini izvor ovog lijeka je zdrav čovjek.

-Krv se u Organizacionoj jedinici Pljevlja uzima utorkom i petkom, nakon čega se šalje u Podgoricu, u za tu namjenu, specijalizovanim vozilima, gdje se nakon standardima propisane obrade, vraća u naše prostorije.Rad sa davaocima nije jedini rad jednog transfuziologa.Osim toga, u našoj službi vrši se čuvanje i izdavanje komponenti krvi za potrebe pacijenata Opšte bolnice Pljevlja, za sva odelenja Interne medicine, Ginekologije, Hirurgije, pa i u posebnim slučajevima, Pedijatrije. Od oktobra prošle godine u redovan rad Službe za transfuziju uključen je i rad sa trudnicama po posebnom modulu za transfuziloško testiranje trudnica – obajšnjava Nađa.

Kaže da život u Pljevljima ne čini samo profesionalni angažman, već i svakodnevni.A tu, kao ljubitelj prirode i planinar, ističe ljepotu pljevaljskih sela, parka Vodice, ali i Centar za kulturu, koji nudi bogat kulturno-umjetnički program.