Od sela nikada nisu bježali

U posjeti Mirsadu i Dženani Džidić iz Boščinovića

Da se život na selu ne razlikuje mnogo od života u gradu vidljivo je na mlađim generacijama poljoprivrednika čiji životni stil pripada ljudima koji praktikuju zdrav način života. Oni vole prirodu i životinje, zdravu životnu sredinu, organsku hranu, uzgajanje povrća i sa puno volje i ljubavi rade na razvoju svoga domaćinstva. Sve udobnosti doma u gradu imaju i na selima a posebno je to izraženo u prigradskim selima gdje asflat omogućava lak pristup kućama.

Na Mlječnoj pijaci, izuzev dva pazarna dana, rade samo dvije žene, a pazarnim danima od 10 do 12. Cijena dnevnog zakupa po kvadratu stola je 4 evra sa uračunatim PDV. Prodavci na Mliječnoj pijaci mogu da izvrše rezervaciju određenog stola na mjesečnom nivou za 24 evra, dok je cijena rezervacije na zelenoj pijaci 21 evro, gdje imaju na mjesečnom nivou 4 zakupca, s tim kada imaju rezervaciju na mjesečnom novou dnevni zakup plaćaju 2 evra.

Iako je na gradskoj Mlječnoj pijaci u ponedeljak bilo zanemarljivo malo ponuđenih mlječnih proizvoda u petak 26. januara je situacija bila mnogo bolja, jer je preko 10 vrijednih preduzetnica – domaćica, svoje proizvode – sir, kajmak, mlijeko donijelo na prodaju. Među njima je i lijepa i njegovana mlada žena Dženana Džidić (36), koja izgledom podsjeća na bilo koju zaposlenu ženu koja voli da je sređena, prikladno obučena i našminkana.

Ljubazna Dženana kaže da nikada nije bježala od sela i zato se i udala na selo u Boščinoviće. Sa suprugom Mirsadom (42), zaposlenim u “Čistoći”, u braku je 18 godina i imaju troje vrijedne djece na koju su ponosni, dvije kćerke srednjoškolke Alminu (17), ekonomski tehničar, Elvinu (15), laboratorijski tehničar, i sina Eldara (7), koji ide u OŠ u Odžaku.

Roditeljima je cilj da omoguće djeci što bolje uslove života i školovanje. Iako su samo 7 km udaljeni od grada a od magistralnog puta 700 m, imaju makadama.Ljetos su, najviše zbog školovanja djece, kupili kuću u Pljevljima, kako svakodnevno ne bi čekali prevoz za povratak jer nekada imaju manje časova.

Godine tranzicije nisu bile povoljno što je Mirsad osjetio jer je više puta mijenjao preduzeća, koja su propadala a u “Vektri Jakić” je radio do zatvaranja.

Dženana kaže da se mlada udala i da je imala veliku pomoć svekrve Samke, koja je zbog zdravstvenih problema domaćinstvo predala u ruke snahi 2011. godine. Žive zajedno i pomažu se.

Dženana je rođena u Goraždu u BIH ali je odrasla na Boljanićima kod majkinih roditelja.

“Moj deda se zvao Omer Miraščija i nana Fata, rodom od Tutundžića. Kod njih sam došla sa nepune 4 godine, kada je počeo rat u Bosni. Mene je majka tu dovela da budem neko vrijeme ali se nisam mogla više vratiti jer je rat uveliko bio počeo, granice se zatvorile. Na Boljanićima sam završila osnovnu školu. Od malih nogu sam učila da radim. Sve što je bilo poslova ja sam radila. Čuvala sam ovce, imali smo oko 30 a krave do tri. Sa 10 godina sam ih prvi put muzla pošto mi je nana bila oboljela. Ja sam morala da preuzmem kućne a i vanjske poslove. Kada sam se udala za Mirsada došla sam u veoma bogatu i domaćinsku kuću. Svekar Murat je nažalost umro u 61. godini, ubrzo nakon moje udaje”, priča Dženana.

Svekrva Samka kaže da se udala prije 54 godine, i iz Potpeća, porodice Čuturić, došla u Bošinoviće. Počeli su da stvaraju od nule i podigli troje djece.

“Strpljivo i polako napravili smo jednu kuću, pa drugo i pomoćne objekte”, kaže Samka dodajući da je suprug radio u “Jakiću” a ona kod kuće održavala domaćinstvo.

Džidići su na dva hektra zemlje, i komšijska napuštena imanja, ljetos držali četiri krave i nekoliko ovaca za sopstvene potrebe.

“Komšije nam daju livade za ispašu a desi se i gubitak da ugine stoka, podbaci rod”, kaže Dženana, dodajući da imaju sopstveni izvor na imanju.

“Imamo sve uslove za život, napravili smo veliku štalu, kupili traktor i kosačicu. Ljeti za nekoliko dana spremimo ljetinu. Imamo vrtove za svoje potrebe a višak prodamo. Od mlijeka pravim sir koji prodajem na Pljevaljskoj pijaci, po cijeni od 6 evra za mladi a stariji 7 i 8 evra. Imam svoje mušterije pa se to i proda, mada kupci nisu za neke veće količine. Ekonomska kriza čini da ljudi uzimaju i po pola kilograma sira”, kaže Dženana, dodajući da ne planiraju da povećavaju stočni fond.

Smatra da bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo da poveća premije za grla i mlijeko.

“Oni misle da čine seljacima dobro ali nažalost nije baš tako jer i pored toga narod bježi sa sela je im je bolje da imaju redovnu platu nego da se muči na selu. Poljoprivreda nije siguran izvor prihoda jer se plaća osemenjivanje više puta sve o sopstvenom trošku. Ako pretrpimo štetu niko nam je ne nadoknađuje, pa i ako se obratite za pomoć. Sve što držimo je za sopstvene potrebe kako bi djeca imala zdravu hranu a višak prodajem na pijaci”, kaže Dženana.

Kako se pljevaljski sir prodaje u više lokalnih prodavnica kaže Dženana da je nekada i loša posjeta kupaca na pijaci a da plaćaju zakup stolova bez obzira da li su prodali ili ne.

Ističe da ne bi nikoga savjetovala kako da živi jer svako ima svoja razmišljanja i želje.

“Svako ide gdje mu je bolje i lakše. Ja sam zadovoljna porodicom i životom jer je najvažnije s kim živiš a ne gdje živiš. Mi stvaramo uslove za sreću a ni grad nije garancija nečije sreće. Izgleda da ministarstvo uskoro neće imati ni koga da pomaže jer su sela opustjela. Ljeti ožive, stariji imaju neka primanja i nemaju potrebe da drže životinju, a tako je i u našem komšiluku”, kaže Dženana.  

Dženanin radni dan počinje u pola sedam. Namiri životinju, spremi doručak, isprati sina do glavnog puta u školu jer je mali i ne smije sam. Na magistralnom putu po njega dolazi školski kombi. Slede zatim kućni poslovi, spremanje sira, ručka, dolazak djece i muža.  

Mirsad stiže da održava i voćnjak od 200 stabala šljiva i 15 jabuka i krušaka. Prave rakiju i razne džemove i slatko. Najvažnije im je međusobno poštovanje, ljubav i posvećenost porodici. Kada je čovjek zadovoljan porodicom onda je zadovoljan i okruženjem za koje se stara da bude što ljepše.

V.M.

tekst objavljen u Pljevaljskim novinama 2023. g