Knežević:Nismo zaboravili NATO agresiju, a još manje oprostili

Autorski tekst Milana Kneževića, predsjednika Demokratske narodne partije

Danas se obilježava dvadeset šest godina od početka NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Ostaće upamćeno da je u tom trenutku devetnaest vojno i ekonomski najmoćnijih država svijeta otpočelo do tad neviđeno bombardovanje i agresiju protivno odluci SB UN, protiv najhrabrije i najprkosnije države na Balkanu, sa jednim jedinim ciljem- okupacijom Kosova i Metohije koja i danas traje. Dvostruki aršini unipolarnog licemjerstva u kojima se pravo na samoopredeljenje kosovskim Albancima obezbjeđivalo kroz svakodnevno bombardovanje Crne Gore i Srbije osiromašenim uranijumom, kasetnim bombama i ostalim nekonvencionalnim sredstvima ratovanja, predstavlja sumrak svih demokratskih načela i povelja UN-a. Brutalno i surovo ubijati djecu i goloruke civile sa bezbjedne visine, rušiti mostove, gađati bolnice, škole, pijace, vozove, mogli su samo izopačeni umovi novog svjetskog poretka koji je svoj vrhunac bezumlja doživio nakon priznanja Monike Levinski da je oralno zadovoljavala Bila Klintona u Ovalnom kabinetu što je rezultiralo pokretanjem impičmenta protiv njega. I da bi se skrenula pažnja javnosti sa porno skandala u Bijeloj kući, procijenjeno je da NATO treba napasti jednu malu ali slobodoljubivu zemlju koja je uvijek krvlju plaćala svoju slobodu. Konstruišući lažni masakr u Račku kao neposredni povod za agresiju na Jugoslaviju, otpočeli su zločin koji i danas traje nad preostalim Srbima i Crnogorcima koji u razbacanim getoima preživljavaju na Kosovu i Metohiju. Ovaj zločin se ogleda i po tome što smo zahvaljujući bombardovanju sa osiromašenim uranijumom na prvom mjestu u svijetu po oboljenjima od kancerogenih bolesti. Nema dana da ne sprovodimo humanitarne akcije prikupljanja novčanih sredstava za liječenje naše djece po svjetskim klinikama. Dvadeset šest godina kasnije svijet je počeo da se mijenja, stvaraju se obrisi multipolarnosti, “mali” su počeli da pružaju otpor dubokim državama, zato tek danas ne smijemo relativizovati činjenicu da smo bili prva žrtva novog svjetskog poretka koji je kao kolateral oteo UN. Svi oni koji bježe od istine u autošovinizam, smatrajući da će kroz agentursko djelovanje preko raznih USAID-a, NED-ova, Rokfelera, Soroša, agresiju na SRJ predstaviti kao “Milosrdnog anđela” kako se zvao taj udruženi globalni zločinački poduhvat, treba da znaju da će ih istina njihovog janičarstva kad tad sustići. Samo što ovdje nije bilo riječi ni o milosrđu, ni o anđelima, već o sijačima smrti. I ako su mislili da su nam istražili pamćenje, ubili slobodu, robotizovali srca, treba da znaju da je klica otpora davno zametnuta i da se ničega nismo odrekli što su nam oteli, niti smo im priznali da je njihovo ono što je oduvijek bilo naše.

Slava herojskoj vojsci Jugoslavije!
Slava besmrtnim herojima koji položiše život za slobodu!
Nismo zaboravili, a još manje oprostili!