“ Hej, pljevaljska Milet bašto… “ – priča o gradskom parku

Pljevlja važe za grad duge i bogate istorije, multietničkog sklada i preplitanja različitih civilizacija i kultura čiji su se interesi koncentrisali upravo ovdje. Pored brojnih prirodnih ljepota, rudnih bogatstava i kulturno-istorijskih dobara ovaj grad posjeduje i tri velika parka: Milet baštu, Vodice i Stražicu.

Jedno od kultnih mjesta Pljevljaka a i turista, kao i jedan od najpoznatijih simbola i asocijacija pri pomenu Pljevalja svakako jeste gradski park, a u njemu i istoimeni restoran, stjecište boema i meraklija, u pjesmama opjevana Milet bašta.

Milet bašta se nalazi nedaleko od gradskog jezgra, smještena je uz rijeku Breznicu i spojena sa parkom Vodice. Prema dostupnim istorijskim podacima najstarija je javna zelena površina u Pljevljima, a vjeruje se i na širem području Balkana, zajedno sa gradskim parkom u Dubrovniku. Naziv potiče od turske riječi “milet”, što znači narod, te je poznata i kao Narodna bašta.

Smatra se da su prve sadnice bijelog jasena u ovom parku zasadili austrougarski vojnici, a oni i dan danas, nakon 200 godina krase ovu zelenu oazu i odolijevaju vremenu. Prema brojnim pričama, ovaj prostor je za vrijeme Austrougara služio za vezivanje konja, a kasnije, takođe pod austrougarskom vlašću prerasta u uređenu parkovsku površinu u kojoj je svako drvo zasađeno planski.

Park je bogat vegetacijom, različitim biljnim vrstama, posjeduje i brojne sportsko-rekreativne terene i staze za šetnju, a uz to mogu se vidjeti i šedrvani i stara kamena vodenica. Sve ovo čini ga zaista fantastičnim mjestom za opuštanje i uživanje u prirodi uz cvrkut ptica tako blizu centra grada. Pogodno je mjesto kako za djecu, tako i za starije ljude koji žele malo svog mira. Nedaleko od Milet bašte, laganom šetnjom od petnaestak minuta može se stići do manastira Sv. Trojice.

Park je obnovljen početkom osamdesetih godina prošlog vijeka i u sklopu njega se nalazi i istoimeni restoran sa dugom tradicijom. Restoran „Milet bašta“ se savršeno uklopio u ambijent ovog, po mišljenju mnogih, najljepšeg parka u Crnoj Gori.

Restoran radi tokom cijele godine i osnovan je 1984. Od tada, do danas, nije mijenjao svoj prvobitni izgled. Posjeduje 9 drvenih paviljona, kapaciteta do 100 ljudi.

U njihovoj ponudi je bogata nacionalna kuhinja, pa posjetioci i lokalci mogu uživati u gurmanskim specijalitetima, popiti tursku kafu i zasladiti se tufahijom i šampitom, za koju mnogi kažu da je najbolja u gradu.

Ovdje se održavaju brojne manifestacije poput Festivala tamburaške muzike i tradicionalna manifestacija „Miletisanje“ u okviru Dana humora i satire „Vuko Bezarevic.“

A Milet bašta nekako najljepše izgleda kada padne topla ljetnja noć. Kao da je vrijeme stalo, godinama unazad ovo mjesto je čuvar stare pljevaljske muzike, tradicije, priče i pričanja i dobrog humora.

Zvuci tambure, čaša dobrog vina, žubor rijeke i prigušeni fenjeri stvaraju ambijent iz starih sevdalinki. Sevdah je osnova balkanske kafanske muzike i na temelju njega pjesnici početkom prošlog vijeka počeli su da pišu poeziju. A sevdah u sebi, po pravilu, nosi čistu i iskrenu emociju. I baš u takvim noćima, najbolje se prepozna duša ovog grada pod Golubinjom i njegovih stanovnika. Jer, šta bi bila Pljevlja bez Pljevaljskih tamburaša i sevdaha? 🙂

Upravo Milet bašta i rijeka Breznica bile su inspiracija za pisanje mnogih izvornih pjesama, a gotovo da nema osobe koja barem jednom u svojoj boemskoj epizodi nije zapjevala čuvene stihove: “ Hej, pljevaljska Milet bašto, tugovati imam zašto! „

Milet bašta je do današnjih dana očuvala stari duh Pljevalja, a glavni pečat ovom mjestu dali su brojni pjesnici, pisci, glumci i naravno, naizgled obični ljudi, koji su se godinama mijenjali i prolazili, radovali i tugovali, čije životne priče su nekada proslavljene uz pjesmu i veselje a nekad oplakane uz koju razbijenu čašu.

I sve je to život. I sevdah je život.

Od svog postanka Milet bašta je važila za mjesto gdje su se okupljale ugledne ličnosti različitih vjera, uvjerenja i godina koje su ostavile neizbrisiv trag u kulturnom životu našeg grada i cijele Crne Gore.

Jelena Kršikapa