Budite istrajni u ostvarenju svojih ciljeva

Razgovaramo sa bivšim učenicima

Marija Terzić

• Recite nam nešto o sebi.

Ja sam Marija Terzić, nekada učenica Gimnazije „Tanasije Pejatović” u Pljevljima, danas diplomirani ekonomista, sa veoma dugim stažom u bankarskom sektoru. Inače sam majka dva dječaka, od kojih je jedan sada učenik ove naše gimnazije, zbog čega sam posebno radosna.

• Zašto ste izabrali gimnaziju nakon završetka osnovne škole?

Gimnazija u Pljevljima je bila jedini logičan izbor za učenike koji su u to vrijeme svoju perspektivu vezivali za nastavak školovanja nakon srednje škole.

• Kada biste željeli da preporučite nekome da upiše Gimnaziju, šta biste istakli kao njene prednosti?

Škola koja njeguje prave vrijednosti, okruženje koje usmjerava na pravi put.

Na koji način i u kojim aspektima je gimnazijsko školovanje uticalo na razvoj Vaše ličnosti?

Samopouzdanje – tokom samog školovanja možda i nisam bila svjesna tog momenta, ali odlaskom na dalje školovanje, shvatila sam koliko je značajno i dragocjeno obrazovanje koje sam stekla u gimnaziji. I ne samo ja, nego i mnogi moji prijatelji koji su studirali u isto vrijeme kada i ja, a završili su našu gimnaziju.

Koliko Vam je ono što ste naučili u gimnaziji pomoglo dalje, na fakultetu i u karijeri?

Već sam kroz prethodno pitanje dala odgovor. Koraci su se vezali jedan na drugi, nakon obrazovanja došla je i karijera, a sadašnje vrijeme je potvrdilo da su ljudi iz moje generacije napravili velike korake u profesionalnom životu (istaknuti ljekari, privrednici, prosvjetni radnici,pravnici, ekonomisti, inžinjeri).

• Možete li podijeliti sa nama neku anegdotu iz gimnazijskih dana?

Anegdota je bilo puno, druženja je bilo puno… velika je vremenska distanca (skoro 30 godina), a pamćenje sve kraće …

Po čemu ćete pamtiti prvi, a po čemu posljednji dan svog gimnazijskog školovanja?

Prvi dan – ogromna trema (da li ću odgovoriti postavljenom zadatku); posljednji dan – uzbuđenje ali i tuga, jer se završio jedan veoma lijep i bezbrižan period mladosti.

• Opišite nam u kratkim crtama neformalni život gimnazijalaca iz vremena kada ste Vi pohađali gimnaziju. Kako su izgledala druženja, izlasci i slično?

U moje vrijeme smo se puno družili F2F (face to face), real time (u današnjem žargonu). Nije bilo telefona, društvenih mreža, okupljali smo se jedni kod drugih i uvijek je bilo tema za razgovor, muzike za uživanje (pa i pjevanje). Izlasci su uglavnom bili na putu od škole do kuće radnim danima, a vikendom smo pomalo izlazili u tadašnji disko. Imali smo i gimnazijske žurke, cure su donosile posluženje (kolače, kiflice, grickalice…), momci su bili zaduženi za piće i muziku. To je bilo povremeno, ali se pričalo o žurki mjesecima nakon toga. I što je vrlo bitno, svi smo bili ISTI (bez robnih marki, bez skupih telefona). Jedni drugima smo bili pravi prijatelji!

• Možete li se prisjetiti kako je izgledalo matursko veče Vaše generacije?

Puno lijepe omladine, kojoj je glavna briga bila toaleta i neudobne cipele, a nakon što uzbuđenje splasne i većina se izuje, nastaje prava žurka.

• Za kraj, pošaljite neku poruku sadašnjim i budućim gimnazijalcima.

Dragi mladi ljudi, slijedite svoje želje, budite istrajni u ostvarenju svojih ciljeva i nemojte pristajati da budete na nivou prosjeka! Uvijek težite da budete najbolji u onome što radite i čime se bavite! A Gimnazija je odlična polazna osnova da ostvarite sve svoje planove i želje!

izvor Gimnazija Tanasije Pejatović