Autorsko veče Huseina Pajevića

Narodna biblioteka „Stevan Samardžić“ Pljevlja, 28. marta 2025. godine, priredila je autorsko veče pjesnika Huseina Pajevića, na kome su predstavljene njegove zbirke poezije „Ušće snova“ i „Izvor nesanice“.

Veče je otvorila direktorica Biblioteke Bojana Đačić, koja je tom prilikom izrazila zadovoljstvo što se u Biblioteci, mjestu gdje se čuvaju istorija i mudrost, daje prostor poeziji da „oživi kroz glasove onih koji je stvaraju i onih koji je osjećaju“. Tom prilikom zahvalila se svima koji su učestvovali u organizaciji same večeri.

Husein Pajević je rođen je u Pljevljima 1984. godine. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Pljevljima. Prve pjesme napisao je kao osnovac a potom želju za pisanjem potisnuo sve do 2014. godine, kada se konačno prepušta izvoru stihova i nesanica i ušćima poetskih snova. Strastveni je ljubitelj ribolova, života sa prirodom i u prirodi, ekološki je aktivista i pobornik ekološke osviješćenosti pojedinca i društva. Pjesme je objavljivao na nekoliko elektronskih književnih portala, a 2020. godine štampana mu je prva zbirka pjesama „Izvor nesanice“. Knjiga „Ušće snova“ njegova je druga zbirka pjesama. Husein Pajević živi i radi u Pljevljima. Husein je čovjek koji ostavlja trag, ne samo kroz svoje stihove, već i kroz način na koji živi, govori i djeluje. Njegovi stihovi su ogledalo duše, ponekad tihi i nježni, ponekad strašni i neustrašivi, ali uvijek iskreni. Huseinovu zbirku stihova, u nastavku svog izlaganja, direktorica Đačić je ocijenila kao „prozor u svijet emocija“. „Njegova riječ oživljava osjećanja koja svi poznajemo, ali često ne umijemo da izrazimo. Husein nije samo majstor riječi, već čovjek čija plemenitost, mudrost i harizma ostavljaju dubok utisak na sve koji ga poznaju. Njegova strast prema poeziji ogleda se ne samo u stihovima, već i u načinu na koji posmatra svijet, sa pažnjom, saosjećanjem i dubokim razumijevanjem ljudske duše. Poznat po svojoj skromnosti, toplini i iskrenosti, on umije da sluša, razumije i pruži riječ podrške. Sa radošću i ponosom večeras ga pozdravljam u našoj Biblioteci, među ljudima koji cijene ljepotu riječi i snagu poezije“, zaključila je Đačić.

U svom obraćanju publici Husein Pajević je rekao da ne želi govoriti o svojoj poeziji i da će o tome govoriti njegovi gosti. Umjesto toga odabrao je da njegove pjesme govore o njemu jer će to one uraditi „ljepše i bolje“. Zahvalio se svima koji su doprinijeli da njegova zbirka poezije ugleda svjetlost dana i bude prezentovana publici. Rekao je da je obje zbirke posvetio onoj koju sa pravom zove majkom njegovih pjesama. Potom je recitovao stihove iz svojih zbirki.

U nastavku svog izlaganja, direktorica Biblioteke Bojana Đačić naglasila je da „poezija Huseina Pajevića predstavlja duboko lirsko istraživanje života, ljubavi i postojanja kroz prizmu snova i podsvijesti. Zbirka poezije „Ušće snova“ metaforički ukazuje na mjesto gdje se susreću stvarnost i fantazija, gdje se razlike između budnog života i svijeta snova ne samo zamagljuju, već i apsolutno povezuju“. Zato smatra da „Ušće snova“ nije samo fizičko mjesto gdje se rijeka života susreće sa okeanom nesvjesnog, već i metafora za susrete koji se dešavaju unutar sebe, susrete između želja, patnje i traženih odgovora. Tako se, po riječima Đačić, u „Ušću snova“, snovi i stvarnost ne mogu lako razdvojiti; oni se prepliću i neuhvatljivo kombinuju, praveći neku vrstu poetske simbioze iz koje izbijaju univerzalne istine o ljudskoj sudbini.

„Ljubav, bol, tuga i traganje za smislom života – sve su to teme koje se prelivaju iz jednog sna u drugi, iz jedne pjesme u drugu, čineći knjigu kompletnom u smislu da ne samo da govori o ljudskim osjećanjima, već i o samom procesu života koji se uvek odvija između stvarnosti i unutrašnjih svijetova. Zbirka poezije „Ušće snova“ je stoga više od obične zbirke poezije; ona je putovanje kroz snove i stvarnost, tragovanje za značenjem koje leži izvan svakodnevnog života i duboko unutar ljudske duše.“

Ljubav u „Izvoru nesanice“ Đačić vidi ne samo kao izvor radosti i strasti, već kao kompleksnu i često bolnu emociju koja može izazvati nesanicu i duboke unutrašnje sukobe. Smatra da u pjesmama koje se nalaze u ovoj zbirci, nesanica nije samo fizički fenomen već i stanje duha koje je rezultat nesrećne ljubavi, neuzvraćenih osjećanja ili, pak, gubitka.

„Ova knjiga je snažno svjedočanstvo o tome kako ljubav može biti katarzična, ali i paralitična, te da nesanica koja proizilazi iz ljubavi može biti istovremeno izvor stvaralačke inspiracije i duboke patnje. U ovom opusu, Pajević ne samo da razmatra ljubavne odnose, već i pitanja ličnog postojanja, pomirenje sa sobom i svoje mjesto u svijetu koji je isto tako nemiran kao i sama ljubav“, zaključila je Đačić.

Mr Zora Jestrović, recenzentkinja knjiga „Ušće snova“ i „Izvor nesanice“, rekla je da je Husein Pajević pjesnik koji razmišlja i piše u stihu, pjesnik koji ne smišlja stihove, „on sve što vidi, doživi i osjeti pretvara u stih“. Kako se bez duše ne može pisati poezija, poeziju može pisati samo onaj koji sve to kroz svoju dušu prelama, istakla je. Nastojeći da u svom izlaganju ukaže na pjesnikovu ljubav prema zavičaju, profesorka je naglasila da je Pajević dao jedan prilog našoj zavičajnosti, našoj multikulturalnosti, onome što spaja ljude. Ta ljubav prema zavičaju oplemenila je mnoge njegove pjesme. „Njegova poezija nas savjetuje da i u životu pokušamo da živimo jedni pored drigih, a ne samo u smrti. To je nešto što je veliko“. Kako je cilj prave, humane poezije, da od svakog čovjeka napravi boljeg čovjeka, na što ukazuje i svjetska književnost koja upoznaje i povezuje ljude i narode, Jestrović smatra da Huseina Pajevića s punim pravom možemo nazvati humanim pjesnikom. „Kad sam počela čitati Pajevićeve stihove u njima sam vidjela jednu vatru mladosti, jednu ogromnu ljubav, ali i filozofiju staroga čovjeka“, istakla je. Analizirajući stihove njegovih pjesama, Jestrović je zaključila da je Pajević razočaran svijetom u kome živi, „svijetom u kome zbog raznoraznih ubica iz strasti mnogi nisu rođeni, a koji su trebali da budu rođeni“. Smatra da je Husein Pajević u svojoj poeziji bajkoviti junak, a bajkoviti junaci su oni koji su na strani slabih i nemoćnih. Govoreći o Huseinovoj ljubavnoj poeziji, profesorka je naglasila da je to poezija pisana sa toliko duše, osjećanja i riječi koje nisu birane i tražene, već koje teku same od sebe. Smatra da su posebno lijepe misaone, filozofske pjesme, pjesme koje govore o životu. „Sve veliko u svijetu umjetnosti je nastalo iz bola. Čovjek koji pati, koji je u bolu, on je kreativan. Bol je izvor najveće kreativnosti, i sva velika djela su nastala upravo iz bola. I ove knjige koje je Husein napisao jednim svojim dijelom, a to je ljubavna poezija, nastale su iz bola“, zaključila je Jestrović.

Uz pratnju učenika Muzičke škole Čelebić Amara i Krivaćević Petra, stihove iz promovisanih zbirki čitala je zavičajna pjesnikinja Milica Ljiljanić, čiji su glas i emocija dali poseban pečat književnoj promociji.

Veče je održano u Čitaonici Biblioteke, uz brojno prisustvo čitalačke publike.